2:1 I ja kada doрoh k vama, braжo, ne doрoh s uzviљenom besjedom ili mudroљжu navjeљжivati vam svjedoиanstvo Boћje

2:2 jer ne htjedoh meрu vama znati љto drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.

2:3 I ja priрoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.

2:4 I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaљe u uvjerljivim rijeиima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage

2:5 da se vjera vaљa ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Boћjoj.

2:6 Mudrost doduљe navjeљжujemo meрu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

2:7 nego navjeљжujemo Mudrost Boћju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu naљu,

2:8 a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

2:9 Nego, kako je pisano: Љto oko ne vidje, i uho ne иu, i u srce иovjeиje ne uрe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

2:10 A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniиe, i dubine Boћje.

2:11 Jer tko od ljudi zna љto je u иovjeku osim duha иovjeиjega u njemu? Tako i љto je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Boћjega.

2:12 A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo иime nas je obdario Bog.

2:13 To i navjeљжujemo, ne nauиenim rijeиima иovjeиje mudrosti, nego naukom Duha izlaћuжi duhovno duhovnima.

2:14 Naravan иovjek ne prima љto je od Duha Boћjega; njemu je to ludost i ne moћe spoznati jer po Duhu valja prosuрivati.

2:15 Duhovan pak prosuрuje sve, a njega nitko ne prosuрuje.

2:16 Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouиi? A mi imamo misao Kristovu.