4:1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reиe:

4:2 "Moћeљ li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se moћe uzdrћat' od rijeиi!

4:3 Eto, mnoge ljude ti si pouиio, okrijepio si iznemogle miљice;

4:4 rijeиju svojom klonule si pridizao, ojaиavao si koljena klecava.

4:5 A kad tebe stiћe, klonuo si duhom, na tebe kad pade, иitav si se smeo!

4:6 Zar poboћnost tvoja nadu ti ne daje, neporoиnost tvoja ћivotu ufanje?

4:7 TУa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

4:8 Iz iskustva zborim: nesreжom tko ore i nevolju sije, nju жe i poћeti.

4:9 Od daha Boћjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

4:10 Rika lavlja, urlik leopardov krљe se k'o zubi u laviжa.

4:11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi laviиini.

4:12 Tajna rijeи se meni objavila, љapat njen je uho moje иulo.

4:13 Noжu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

4:14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje ћestoko se stresle.

4:15 Dah mi neki preko lica proрe, digoљe se dlake na mom tijelu.

4:16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bjeљe pred oиima mojim. Posvuda tiљina; uto zaиuh љapat:

4:17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je иovjek иist pred svojim Stvoriteljem?

4:18 Ni slugama svojim viљe ne vjeruje, i anрele svoje za grijeh okrivljuje -

4:19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

4:20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.

4:21 Iљиupan je kolиiж njihova љatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavљi.'