1:2 "Ustani," reиe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloжa njihova popela do mene."
1:3 A Jona ustade da pobjegne u Tarљiљ, daleko od Jahve. Siрe u Jafu i naрe laрu љto je plovila u Tarљiљ. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Tarљiљ, daleko od Jahve.
1:4 Ali Jahve podiћe na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te miљljahu da жe se laрa razbiti.
1:5 Uplaљiљe se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakљali, stadoљe iz laрe bacati tovar љto bijaљe u njoj. Jona pak bijaљe siљao na dno laрe, legao i zaspao tvrdim snom.
1:6 Zapovjednik laрe pristupi mu i reиe: "Љto spavaљ kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Moћda жe nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo."
1:7 Potom rekoљe jedni drugima: "Hajde da bacimo ћdrijeb da vidimo od koga nam doрe ovo zlo." Baciљe ћdrijeb i pade ћdrijeb na Jonu.
1:8 Oni mu onda rekoљe: "Kaћi nam: zbog koga nas ovo zlo snaрe, kojim se poslom baviљ, odakle dolaziљ, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"
1:9 On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i љtujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju."
1:10 Ljudi se uplaљiљe veoma i rekoљe mu: "Љto si to uиinio!" Jer bijahu doznali da on bjeћi od Jahve - sam im je to pripovjedio.
1:11 Oni ga zapitaљe: "Љto da uиinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bjeљnje dizalo.
1:12 On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa жe vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."
1:13 Ljudi uzeљe veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bjeљnje dizalo protiv njih.
1:14 Tad zazvaљe Jahvu i rekoљe: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog ћivota ovoga иovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: иiniљ kako ti je milo."
1:15 I uzevљi Jonu, baciљe ga u more - i more presta bjesnjeti.
1:16 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoљe ћrtvu Jahvi i uиiniљe zavjete.
