4:1 Hvaš eigum vér žį aš segja um Abraham, forföšur vorn, hvaš įvann hann?

4:2 Ef hann réttlęttist af verkum, žį hefur hann hrósunarefni, en ekki fyrir Guši.

4:3 Žvķ hvaš segir ritningin: ,,Abraham trśši Guši, og žaš var reiknaš honum til réttlętis.``

4:4 Žeim sem vinnur verša launin ekki reiknuš af nįš, heldur eftir veršleika.

4:5 Hinum aftur į móti, sem ekki vinnur, en trśir į hann sem réttlętir ógušlegan, er trś hans reiknuš til réttlętis.

4:6 Eins og lķka Davķš lżsir žann mann sęlan, sem Guš tilreiknar réttlęti įn tillits til verka:

4:7 Sęlir eru žeir, sem afbrotin eru fyrirgefin og syndir žeirra huldar.

4:8 Sęll er sį mašur, sem Drottinn tilreiknar ekki synd.

4:9 Nęr žį sęlubošun žessi ašeins til umskorinna manna? Eša lķka til óumskorinna? Vér segjum: ,,Trśin var Abraham til réttlętis reiknuš.``

4:10 Hvernig var hśn žį tilreiknuš honum? Umskornum eša óumskornum? Hann var ekki umskorinn, heldur óumskorinn.

4:11 Og hann fékk tįkn umskurnarinnar sem stašfestingu žess réttlętis af trś, sem hann įtti óumskorinn. Žannig skyldi hann vera fašir allra žeirra, sem trśa óumskornir, til žess aš réttlętiš tilreiknist žeim,

4:12 og eins fašir žeirra umskornu manna, sem eru ekki ašeins umskornir heldur feta veg žeirrar trśar, er fašir vor Abraham hafši óumskorinn.

4:13 Ekki var Abraham eša nišjum hans fyrir lögmįl gefiš fyrirheitiš, aš hann skyldi verša erfingi heimsins, heldur fyrir trśar-réttlęti.

4:14 Ef lögmįlsmennirnir eru erfingjar, er trśin ónżtt og fyrirheitiš aš engu gjört.

4:15 Žvķ aš lögmįliš vekur reiši. En žar sem ekki er lögmįl, žar eru ekki heldur lögmįlsbrot.

4:16 Žvķ er fyrirheitiš byggt į trś, til žess aš žaš sé af nįš, og megi stöšugt standa fyrir alla nišja hans, ekki fyrir žį eina, sem hafa lögmįliš, heldur og fyrir žį, sem eiga trś Abrahams. Hann er fašir vor allra,

4:17 eins og skrifaš stendur: ,,Föšur margra žjóša hef ég sett žig.`` Og žaš er hann frammi fyrir Guši, sem hann trśši į, honum sem lķfgar dauša og kallar fram žaš, sem ekki er til eins og žaš vęri til.

4:18 Abraham trśši meš von, gegn von, aš hann skyldi verša fašir margra žjóša, samkvęmt žvķ sem sagt hafši veriš: ,,Svo skal afkvęmi žitt verša.``

4:19 Og ekki veiklašist hann ķ trśnni žótt hann minntist žess, aš hann var kominn aš fótum fram _ hann var nįlega tķręšur, _ og aš Sara gat ekki oršiš barnshafandi sakir elli.

4:20 Um fyrirheit Gušs efašist hann ekki meš vantrś, heldur gjöršist styrkur ķ trśnni. Hann gaf Guši dżršina,

4:21 og var žess fullviss, aš hann er mįttugur aš efna žaš, sem hann hefur lofaš.

4:22 ,,Fyrir žvķ var žaš honum og til réttlętis reiknaš.``

4:23 En aš žaš var honum tilreiknaš, žaš var ekki ritaš hans vegna einungis,

4:24 heldur lķka vor vegna. Oss mun žaš tilreiknaš verša, sem trśum į hann, sem uppvakti Jesś, Drottin vorn, frį daušum,