17:1 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reèe Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neæe ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."
17:2 Upuæena mu je rijeè Jahvina ovako:
17:3 "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.
17:4 Pit æeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."
17:5 Ode on i uèini po rijeèi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.
17:6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veèerom mesa; iz potoka je pio.
17:7 Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji.
17:8 Tada Iliji doðe rijeè Jahvina:
17:9 "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani."
17:10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reèe: "Donesi mi malo vode u vrèu da pijem!"
17:11 Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reèe joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!"
17:12 Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha, nemam do pregršti brašna u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva, pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."
17:13 Ali joj Ilija reèe: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.
17:14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U æupu neæe brašna nestati ni vrè se s uljem neæe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'"
17:15 Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.
17:16 Brašno se iz æupa nije potrošilo i u vrèu nije nestalo ulja, po rijeèi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
17:17 Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.
17:18 Tada ona reèe Iliji: "Što ja imam s tobom, èovjeèe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"
17:19 On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.
17:20 Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"
17:21 Zatim se tri puta pružio nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: "Jahve, Bože, uèini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"
17:22 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.
17:23 Ilija ga uze, siðe iz gornje sobe u kuæu i dade ga njegovoj materi; i reèe Ilija: "Evo, tvoj sin živi!"
17:24 Žena mu reèe: "Sada znam da si ti èovjek Božji i da je rijeè Jahvina u tvojim ustima istinita!"
