3:1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kæerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.
3:2 Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagraðen do toga vremena dom imenu Jahvinu.
3:3 A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama.
3:4 Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveæa uzvišica. Salomon prinese tisuæu paljenica na tom žrtveniku.
3:5 U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noæu u snu. Bog reèe: "Traži što da ti dadem."
3:6 Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i saèuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju.
3:7 Sada, o Jahve, Bože moj, ti si uèinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati.
3:8 Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati.
3:9 Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!"
3:10 Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio.
3:11 Zato mu Jahve reèe: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuðivanju pravice,
3:12 evo æu uèiniti po rijeèima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti æe ga imati itko poslije tebe,
3:13 ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meðu kraljevima.
3:14 I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je èinio tvoj otac David, umnožit æu tvoje dane."
3:15 Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovèeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve prièesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.
3:16 Tada doðoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj.
3:17 I reèe jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kuæi živimo i ja sam rodila kraj nje u kuæi.
3:18 A treæega dana poslije moga poroðaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuæi.
3:19 Jedne noæi umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega.
3:20 I ustade ona usred noæi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene.
3:21 A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!"
3:22 Tada reèe druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem.
3:23 A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.'
3:24 Donesite mi maè!" naredi kralj. I donesoše maè pred kralja,
3:25 a on reèe: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj."
3:26 Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!"
3:27 Onda progovori kralj i reèe: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka."
3:28 Sav je Izrael èuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.
