20:1 David pobjeћe iz Najota u Rami i doрe k Jonatanu te mu reиe: "Љto sam uиinio? Kakva je bila moja krivica i љto sam zgrijeљio tvome ocu da traћi moj ћivot?"

20:2 A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neжeљ poginuti. Eto, moj otac ne poduzima niљta, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zaљto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neжe to biti!"

20:3 Ali se David zakle i reиe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan iљta zna o tome, da ne bude ћalostan.' Ali ћivoga mi Jahve i ћivota mi tvoga, ima samo jedan korak izmeрu mene i smrti."

20:4 Tada Jonatan upita Davida: "Љto ћeliљ da uиinim za tebe?"

20:5 A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veиera.

20:6 Ako tvoj otac opazi da me nema, reжi жeљ mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godiљnja ћrtva za svu njegovu obitelj.'

20:7 Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spaљen. Ako li plane gnjevom, znaj da je иvrsto naumio da me pogubi.

20:8 Iskaћi, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zaљto bi me vodio k svome ocu?"

20:9 A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac иvrsto naumio da na tebe svali nesreжu, zar ti ja ne bih dojavio?"

20:10 David upita Jonatana: "A tko жe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori љto zlo?"

20:11 Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaрimo u polje!" I izaрu obojica u polje.

20:12 Tada Jonatan reиe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja жu iskuљati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne poљaljem k tebi da te obavijestim,

20:13 neka Jahve uиini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uиini zlo, javit жu ti i pustit жu te da odeљ u miru; i Jahve neka bude s tobom kao љto je bio s mojim ocem!

20:14 Ako ja joљ budem ћiv, moжi жeљ mi iskazati milosrрe Jahvino; ako li umrem,

20:15 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,

20:16 neka ime Jonatanovo ne iљиezne s domom Љaulovim, inaиe жe Jahve traћiti o tome raиun od Davida."

20:17 Tada se Jonatan joљ jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duљe svoje.

20:18 Potom reиe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit жe se da te nema, jer жe tvoje mjesto biti prazno.

20:19 Prekosutra жe se joљ oиitije vidjeti da te nema, a ti doрi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaрaja i sjedni kraj onoga humka љto ga znaљ.

20:20 A ja жu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaрam onamo.

20:21 A onda жu poslati momka i reжi mu: 'Idi! Naрi strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliћe od tebe, donesi je!' - ti onda doрi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve ћivoga!

20:22 Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiрi, jer te Jahve љalje odavde.

20:23 A za ovaj dogovor љto smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeрu mene i tebe dovijeka!"

20:24 Potom se David sakri u polju. Kad je doљao mlaрak, kralj je sjeo za stol da jede.

20:25 Kralj sjede na svoje obiиno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suиelice njemu, Abner sjede kraj Љaula, a Davidovo mjesto osta prazno.

20:26 Ali Љaul ne reиe niљta onaj dan jer miљljaљe: "Dogodilo mu se љtogod, bit жe da nije иist."

20:27 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Љaul upita svoga sina Jonatana: "Zaљto Jiљajev sin nije doљao na objed ni juиer ni danas?"

20:28 A Jonatan odgovori Љaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.

20:29 Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku ћrtvu u mom gradu i moja su me braжa pozvala da doрem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braжu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola."

20:30 Tada Љaul planu gnjevom na Jonatana i reиe mu: "Izrode i propalico! Misliљ da ne znam da si u savezu s Jiљajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majиinu krilu!

20:31 Jer dokle god bude ћiv na zemlji Jiљajev sin, neжeљ biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad poљalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuрen na smrt."

20:32 A Jonatan odvrati svome ocu Љaulu i reиe mu: "Zaљto on mora umrijeti? Љto je uиinio?"

20:33 Tada Љaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluиio da ubije Davida.

20:34 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo niљta toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida љto ga je njegov otac pogrdio.

20:35 Sutradan ujutro izaрe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je iљao mlad momak.

20:36 I on reиe svome momku: "Ti жeљ otrиati i naжi strijele koje жu sada izmetnuti." I momak otrиa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega.

20:37 Kad je momak doљao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?"

20:38 Joљ Jonatan viknu za momkom: "Brћe! Poћuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diћe strijelu i donese je svome gospodaru.

20:39 Momak nije niљta opazio, samo su Jonatan i David znali o иemu se radi.

20:40 Nato Jonatan preda oruћje momku i reиe mu: "Idi i odnesi to u grad!"

20:41 Kad je momak otiљao, David iziрe iza humka, pade niиice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiљe i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.

20:42 Zatim Jonatan reиe Davidu: "Idi u miru! Љto smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeрu mene i tebe, izmeрu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"