26:1 Ljudi iz Zifa doðoše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu."
26:2 Šaul tada krenu na put i siðe u pustinju Zif, a s njim tri tisuæe izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.
26:3 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni.
26:4 Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao.
26:5 David se podiže i doðe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega.
26:6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reèe im: "Tko æe sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja æu s tobom."
26:7 I tako David i Abišaj dopriješe noæu do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.
26:8 Tada Abišaj reèe Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neæe trebati."
26:9 Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko æe dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?"
26:10 Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit æe ga Jahve, bilo da æe mu doæi njegov dan da umre, bilo da æe otiæi u boj i poginuti.
26:11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrè za vodu, pa hajdemo!"
26:12 I uze David koplje i vrè za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve.
26:13 David prijeðe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je meðu njima bio velik prostor.
26:14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neæeš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?"
26:15 A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi èuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.
26:16 Nije lijepo to što si uèinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste èuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrè za vodu što mu bijaše do uzglavlja!"
26:17 Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!"
26:18 I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam uèinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?
26:19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati rijeèi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to èine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tuðim bogovima!'
26:20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini."
26:21 Tada Šaul reèe: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neæu ti više èiniti zla, kad je danas moj život u oèima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!"
26:22 A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doðe jedan od momaka i neka ga uzme!
26:23 A Jahve æe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio diæi ruke svoje na pomazanika Jahvina.
26:24 I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim oèima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim oèima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!"
26:25 A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo æeš izvršiti svoje djelo i uspjet æeš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kuæi.
