17:1 Nato Ahitofel reиe Abљalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuжa ljudi pa da se dignem i poрem u potjeru za Davidom joљ noжas.

17:2 Navalit жu na njega kad bude umoran i bez snage; plaљit жu ga i razbjeћat жe se sav narod koji je s njim. Onda жu ubiti samoga kralja.

17:3 A sav жu narod dovesti natrag k tebi, kao љto se mlada vraжa svome muћu: ti radiљ o glavi samo jednome иovjeku, a sav жe narod onda biti miran."

17:4 Svidje se to Abљalomu i svim starjeљinama Izraelovim.

17:5 Ali Abљalom reиe: "Pozovimo joљ Huљaja Arиanina da иujemo љto жe nam on kazati!"

17:6 Kad je Huљaj doљao k Abљalomu, reиe mu Abљalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Hoжemo li uиiniti kako je on predloћio? Ako ne, govori ti!"

17:7 A Huљaj odgovori Abљalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar."

17:8 I nastavi Huљaj: "Ti znaљ da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediжe. Tvoj je otac ratnik, neжe on dopustiti da narod poиiva preko noжi.

17:9 On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u poиetku koji od naљih padne, proљirit жe se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abљaloma.

17:10 Tada жe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srиanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate.

17:11 Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Љebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaљ u njihovoj sredini.

17:12 Tada жemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit жemo se na nj kao љto rosa pada na zemlju i neжemo ostaviti ћiva ni njega niti ikojega od njegovih ljudi.

17:13 Ako li se povuиe u koji grad, sav жe izraelski narod donijeti uћeta pod onaj grad pa жemo ga povlaиiti do potoka, sve dok viљe ni kamenиiжa ne bude od njega."

17:14 Tada Abљalom i svi Izraelci rekoљe: "Bolji je savjet Huљaja Arиanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaљe odluиio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreжu na Abљaloma.

17:15 Potom Huљaj javi sveжenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abљaloma i starjeљine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako.

17:16 Zato sad brzo javite to Davidu i poruиite mu: 'Nemoj noжas noжiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeрi na drugu stranu da ne bude uniљten kralj i sva vojska koja je s njim.'"

17:17 Jonatan i Ahimaas zadrћavali se kod Rogelskog izvora; jedna je sluљkinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeжi u grad.

17:18 Ali ih opazi neki momak te javi Abљalomu. Nato obojica ћurno odoљe i doрoљe u kuжu nekoga иovjeka u Bahurimu. U njegovu dvoriљtu bijaљe studenac i oni se spustiљe u nj.

17:19 A ћena uze i razastrije pokrivaи preko otvora studencu i posu po njem stuиenoga zrnja, tako da se niљta nije moglo opaziti.

17:20 Abљalomove sluge doрoљe k toj ћeni u kuжu i upitaљe: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A ћena im odgovori: "Otiљli su dalje prema vodi." Potom su ih joљ traћili, ali ih ne naрoљe pa se vratiљe u Jeruzalem.

17:21 A kad su oni otiљli, ona dvojica iziрoљe iz studenca i odoљe da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoљe mu: "Ustajte i prijeрite brћe preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel."

17:22 Tada se David i sav narod љto bijaљe s njim diћe i prijeрe preko Jordana; u zoru nije viљe bilo nijednoga koji nije preљao preko Jordana.

17:23 Kad je Ahitofel vidio da se nije izvrљio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuжi u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuжu, zatim se objesi i umrije. Pokopaљe ga u grobu njegova oca.

17:24 David je veж bio doљao u Mahanajim kad je Abљalom preљao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.

17:25 Abљalom bijaљe postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga иovjeka po imenu Jitre, Jiљmaelovca, koji je uљao k Abigajili, kжeri Jiљajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke.

17:26 Izrael i Abљalom udariљe tabor u zemlji gileadskoj.

17:27 Kad je David doљao u Mahanajim, tada Љobi, sin Nahaљev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaрanin iz Rogelima,

17:28 donesoљe postelja, pokrivaиa, иaљa i zemljanog suрa, uz to pљenice, jeиma, braљna, prћena ћita, boba, leжe,

17:29 meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovиjeg i ponudiљe Davida i narod љto bijaљe s njim da jedu. Jer miљljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i ћeрu."