4:1 Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,
4:2 ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih;
4:3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer.
4:4 Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
4:5 Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -
4:6 i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.
4:7 Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?"
4:8 Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine!
4:9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen?
4:10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
4:11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
4:12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
4:13 Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
4:14 videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti.
4:15 Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati:
4:16 "Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;
4:17 ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore."
4:18 Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.
4:19 Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.
4:20 Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo."
4:21 Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
4:22 Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.
4:23 Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine.
4:24 Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!
4:25 Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
4:26 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
4:27 RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
4:28 da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
4:29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!
4:30 Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."
4:31 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.
4:32 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.
4:33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.
4:34 Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili
4:35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
4:36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
4:37 posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.
