32:1 "Sluљajte, nebesa, sad жu govoriti; иuj, zemljo, rijeиi usta mojih!

32:2 Nek' mi nauk daћdi poput kiљe, kao rosa rijeи nek' moja pada, kao kiљica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!

32:3 Jer, Jahvino жu ime uznositi, a vi Boga naљeg veliиajte!

32:4 On je Stijena, djelo mu je savrљeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloжe, pravedan je on i praviиan.

32:5 Oni mu se iznevjeriљe - nisu mu sinovi, veж nakaze sinovske, porod izopaиen i prepreden.

32:6 Tako li uzvraжaљ Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiљ?

32:7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraљtaja do naraљtaja. Oca svoga pitaj, i pouиit жe te, pitaj starije, pa жe ti kazati.

32:8 Kad je Viљnji baљtinu dijelio narodima, kad je razmjeљtao sinove иovjeиje, odredi im meрe po broju Boћjih sinova:

32:9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baљtina.

32:10 U zemlji stepskoj on ga je naљao, u pustinjskoj jezivoj pustoљi. Obujmio ga, gajio ga i иuvao k'o zjenu oka svoga.

32:11 Poput orla љto bdi nad gnijezdom, nad svojim orliжima lebdeжi, tako on krila љiri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.

32:12 Jahve sam njega je vodio, tuрeg boga s njim ne bijaљe.

32:13 Povede ga po visoиjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz peжine i ulja iz tvrde stijene;

32:14 kravljeg masla i ovиjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova baљanskih i jaraca, sa salom ћitnih bubrega, i napoji ga pjenuљavom krvlju groћрa.

32:15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Jeљurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.

32:16 Tuрim bozima uиiniљe ga ljubomornim, razjariљe ga gnusobama.

32:17 Ћrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, doљljacima koji stigoљe nedavno i koje oci njihovi ne љtovahu.

32:18 Odnemarujeљ Stijenu љto te na svijet dade, ne sjeжaљ se viљe Boga koji te rodi!

32:19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kжeri.

32:20 Lice жu im svoje sakriti, reиe, i vidjet жu љto жe biti od njih. Jer izopaиeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.

32:21 Niљtavnim me bogom na ljubomor potakoљe, razdraћiљe me niљtavilima svojim, i ja жu njih ljubomornim uиinit', pukom niљtavnim, razdraћit жu ih glupim nekim narodom!

32:22 Da, moga gnjeva poћar je usplamtio i gorjet жe do dubina љeolskih; proћdrijet жe zemlju i sve љto ona raрa, saћeжi joj brda do temelja.

32:23 Nevolje na njih жu svaliti, na njih жu svoje istroљiti strijele.

32:24 Od gladi жe umirati, ognjica i poљast njih жe trovati. Poslat жu na njih zub zvjerinji i otrov zmija љto prahom gmiћu.

32:25 Vani жe maи zatirati djecu, a strava жe vladati unutra. Ginut жe jednako momak i djevojka, dojenиe i starac sjedokos.

32:26 Rekoh: U prah жu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.

32:27 Ali se bojah ruga duљmanskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da kaћu: 'Pobjeda je naљa, nije to Jahvina izvela ruka.'

32:28 Jer narod je to neupuжen, oљtroumlja u njih nema.

32:29 Da su mudri, veж bi se i dosjetili, razabrali љto ih oиekuje.

32:30 Kako da jedan tisuжu u bijeg nagna, i deset tisuжa da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruиio?

32:31 Al' stijena im nije poput naљe Stijene; osuрeni su naљi neprijatelji.

32:32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; groћрe im je groћрe otrovno, grozdovi im grozdovi gorиine;

32:33 njihovo je vino otrov zmijski, ћestok jed otrovnice ljute.

32:34 Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeиaжen u mojim riznicama?

32:35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliћi!

32:36 (Pravdu жe Jahve dati svome puku, saћalit se nad slugama svojim.) Vidjet жe da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.

32:37 Tad жe reжi: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu?

32:38 Oni љto su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zakloniљte!

32:39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrжujem i oћivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).

32:40 Da, svoju ruku ja diћem prema nebu i kaћem: Ne bio ja ћiv vjeиito

32:41 ako naoљtrivљi maи svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim duљmanima, da naplatim onima koji mene mrze.

32:42 Strijele svoje opojit жu krvlju i maи moj najest жe se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava duљmanskih vrhovnika.

32:43 Kliиite, o nebesa, s njime, oboћavajte ga, sinovi Boћji! Kliиite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer жe krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' duљmanima, naplatit жe od onih koji njega mrze, oиistit' od grijeha zemlju svog naroda."

32:44 Doрe Mojsije s Joљuom, sinom Nunovim, te izgovori u uљi naroda rijeиi ove pjesme.

32:45 Kad Mojsije izgovori sve ove rijeиi svemu Izraelu,

32:46 reиe im: "U srca svoja usadite sve rijeиi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drћe vrљeжi sve rijeиi ovoga Zakona.

32:47 TУa nije to za vas prazna rijeи jer ona je vaљ ћivot. Zbog ove rijeиi ћivjet жete dugo na zemlji koju жete, preљavљi Jordan, zaposjesti."

32:48 Toga istog dana Jahve reиe Mojsiju:

32:49 "Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku љto жu je dati u posjed Izraelcima.

32:50 Onda umri na gori na koju se uspneљ i pridruћi se svojim precima kao љto je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridruћen svojima.

32:51 A to zato љto ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeљa, kod voda u pustinji Sinu: niste oиitovali moju svetost meрu Izraelcima.

32:52 Zato жeљ samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neжeљ uжi - u zemlju koju dajem Izraelcima."