6:1 I vidjeh: ima joљ jedno zlo pod suncem i teљko tiљti ljude.

6:2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poиasti te ima sve љto mu duљa poћeli, ali mu ne udijeli da to i uћiva, nego uћiva tuрinac. To je ispraznost i grdna nevolja.

6:3 I velim: bolje je nedonoљиe od onoga koji bi rodio stotinu djece i ћivio mnogo godina, a sam se ne bi nauћio dobra niti bi imao pogreba;

6:4 jer je nedonoљиe uzalud doљlo i u tamu otiљlo i ime mu je tamom pokriveno;

6:5 sunca иak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

6:6 Pa kad bi takav ћivio i dvije tisuжe godina, a svojeg dobra ne bi uћivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

6:7 Иovjek se trudi samo da bi jeo, a ћeludac njegov nikad da se nasiti.

6:8 Jer po иemu je mudrac bolji od luрaka i љto reжi o siromahu koji se umije drћati pred ljudima?

6:9 Bolje je oиima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

6:10 Љto je veж bilo, ime ima; i zna se љto je иovjek; i on se ne moћe parbiti s jaиim od sebe.

6:11 Љto viљe rijeиi, to veжa ispraznost svega, i koja je od toga korist иovjeku?

6:12 Tko zna љto je dobro иovjeku u ћivotu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno ћivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko жe kazati иovjeku љto жe biti poslije njega pod suncem?