9:1 Pošto je sve to ureðeno, doðoše mi glavari govoreæi: "Izraelski narod, sveæenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipæana i Amorejaca,
9:2 nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kæeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su poèinili tu nevjernost."
9:3 Na tu vijest razderah svoju odjeæu i svoj ogrtaè, èupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utuèen.
9:4 Svi koji su strahovali od rijeèi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do veèernje žrtve.
9:5 A o veèernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeæe i ogrtaèa, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome,
9:6 i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba.
9:7 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas.
9:8 Ali sada, za kratko vrijeme, uèinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utoèište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oèi i dao nam malo života u robovanju našem.
9:9 Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te naðosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utoèište u Judeji i Jeruzalemu.
9:10 Ali sada, što možemo reæi, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje
9:11 koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeèima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neèista je zemlja od neèistoæe naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga.
9:12 Stoga ne dajite kæeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kæeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreæu njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.'
9:13 I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloæa njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak!
9:14 Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo?
9:15 Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"
