8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
8:2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
8:3 Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
8:4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
8:6 Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji;
8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
8:9 Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
8:10 Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
8:11 Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
8:12 Još poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
8:13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
8:15 Tada Bog reèe Noi:
8:16 "Iziði iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
8:17 Sa sobom izvedi sva živa biæa, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"
8:18 I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
8:19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom.
8:20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih èistih životinja i od svih èistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
8:21 Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio.
8:22 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe."
