1:1 Viљe puta i na viљe naиina Bog nekoж govoraљe ocima po prorocima;
1:2 konaиno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baљtinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
1:3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Biжa njegova te sve nosi snagom rijeиi svoje, poљto oиisti grijehe, sjede zdesna Veliиanstvu u visinama;
1:4 postade toliko moжniji od anрela koliko je uzviљenije nego oni baљtinio ime.
1:5 Ta kome od anрela ikad reиe: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja жu njemu biti otac, a on жe meni biti sin.
1:6 A opet, kad uvodi Prvoroрenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anрeli Boћji.
1:7 Za anрele veli: Anрele иini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
1:8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Boћe, u vijeke vjekova, i pravedno ћezlo - ћezlo je tvog kraljevstva.
1:9 Ti ljubiљ pravednost, a mrziљ bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
1:10 I: Ti u poиetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
1:11 Propast жe, ti жeљ ostati, sve жe ostarjeti kao odjeжa.
1:12 Mijenjaљ ih poput haljine, kao odjeжu, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
1:13 Za koga pak od anрela ikad reиe: Sjedi mi zdesna dok ne poloћim neprijatelje tvoje za podnoћje nogama tvojim!
1:14 Svi ti zar nisu sluћniиki duhovi љto se љalju sluћiti za one koji imaju baљtiniti spasenje?
|