12:1 Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trèimo u borbu koja je pred nama!
12:2 Uprimo pogled u Poèetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.
12:3 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.
12:4 Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
12:5 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori.
12:6 Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.
12:7 Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?
12:8 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.
12:9 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa neæemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti?
12:10 Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima èinilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.
12:11 Isprva se doduše èini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.
12:12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,
12:13 poravnite staze za noge svoje da se hromo ne išèaši, nego, štoviše, da ozdravi.
12:14 Nastojte oko mira sa svima! I oko posveæenja bez kojega nitko neæe vidjeti Gospodina!
12:15 Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge,
12:16 da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo.
12:17 Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbaèen jer nije našao moguænosti promjene premda ju je sa suzama tražio.
12:18 Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru,
12:19 ni jeèanju trublje i tutnjavi rijeèi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori
12:20 jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinèe dotakne brda, neka se kamenuje!
12:21 I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reèe: "Strah me je i dršæem!" -
12:22 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisuæama anðela, sveèanom skupu,
12:23 Crkvi prvoroðenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika
12:24 i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljenièkoj što snažnije govori od Abelove.
12:25 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo æemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.
12:26 Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obeæava: Još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo.
12:27 Ono "još jednom" pokazuje da æe, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo.
12:28 Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem.
