13:1 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaљe on prvak u Izraelu, al' ogrijeљi se Baalom i poginu.

13:2 I sad joљ grijeљe oni od srebra praveж' sebi kipove, kumire po svojoj maљti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - ћrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce!

13:3 Zato, bit жe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim љto kroz otvor izlazi.

13:4 A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

13:5 Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.

13:6 Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiжenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviљe.

13:7 Stoga жu im biti kao lav, kao leopard љto na putu vreba;

13:8 kao medvjedica kojoj ugrabiљe mlade, ja жu se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav жu proћdrijeti meso njihovo, zvijeri жe ih poljske rastrgati.

13:9 Uniљtit жu te, Izraele, i tko жe ti pomoжi?

13:10 TУa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!"

13:11 U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdћbi ti ga uzimam.

13:12 Dobro se иuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.

13:13 Doрoљe na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo иedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!

13:14 Ja жu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti жu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih oиiju!

13:15 Tako je rodan meрu braжom Efrajim, ali жe doжi vjetar istoиni, vjetar Jahvin iz pustinje: isuљit жe mu izvore, presahnuti studence, opljaиkat mu riznicu, blago odnijeti.