17:1 Proroљtvo o Damasku. Gle, prestat жe Damask biti gradom i postat жe hrpom ruљevina;

17:2 njegovi gradiжi, dovijek napuљteni, bit жe paљnjak stadima; leћat жe u njima i nitko ih neжe tjerati.

17:3 Izgubit жe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit жe se љto i slavi sinova Izraelovih - rijeи je Jahve nad Vojskama.

17:4 U onaj dan smanjit жe se slava Jakovljeva, spast жe salo tijela njegova.

17:5 Bit жe k'o kad ћetelac ћito hvata, a ruka mu ћanje klasje, kao kad se pabirиe klasovi u refajimskoj dolini -

17:6 ostat жe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, иetiri ili pet na granama drveta - rijeи je Jahve, Boga Izraelova.

17:7 U onaj dan иovjek жe pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oиi k Svecu Izraelovu.

17:8 Neжe viљe gledati ћrtvenika, djela svojih ruku, neжe viљe gledati onoga љto njegovi prsti stvoriљe: aљere i sunиane stupove.

17:9 U onaj жe dan gradovi tvoji biti napuљteni, kao љto bjehu napuљteni hivijski i amorejski kad ih ostaviљe pred Izraelcima, i opustjet жe,

17:10 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadiљ ljupke biljke i strane presaрujeљ mladice;

17:11 u dan kad ih posadiљ, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada ћetva u dan nevolje, u dan boli neizljeиive.

17:12 Jao, buka naroda mnogobrojnih; buиe kao љto buиi more; љum naroda koji љume k'o љto љumore silne vode.

17:13 Љume narodi kao љto silne vode љumore, al' kad On im zaprijeti, bjeћe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o praљina u vihoru.

17:14 Naveиer eto straha; prije svanuжa viљe ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih љto nas pljaиkaju.