22:1 Proroštvo o Dolini viðenja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove,
22:2 grade pun vreve, grade buèni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od maèa, nit' u boju poginuše mrtvi tvoji;
22:3 glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko.
22:4 Zato velim: "Ostavite me, zaplakat æu gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga."
22:5 Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini viðenja zid se ruši, vapaj za pomoæ diže se u goru.
22:6 Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva.
22:7 Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata.
22:8 Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kuæi.
22:9 Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka.
22:10 Prebrojiste kuæe jeruzalemske, porušiste kuæe da zid uèvrstite.
22:11 Izmeðu dva zida naèiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog što davno sve smisli.
22:12 Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plaèete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet.
22:13 A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti."
22:14 Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neæe vam se oprostiti", reèe Jahve, Gospod nad Vojskama.
22:15 Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora,
22:16 koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: 'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?'
22:17 Gle, Jahve æe te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno æe te uhvatiti,
22:18 smotat æe te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti æeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!"
22:19 Lišit æu te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta;
22:20 i pozvat æu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.
22:21 Obuæi æu mu tvoju haljinu, tvojim æu ga pojasom opasat', tvoju æu mu vlast predati u ruke te æe biti otac žiteljima jeruzalemskim i kuæi Judinoj.
22:22 Metnut æu mu na pleæa kljuè od kuæe Davidove: kad otvori, nitko neæe zatvoriti, kad zatvori, nitko neæe otvoriti.
22:23 Kao klin zabit æu ga na tvrdu mjestu; i postat æe prijesto slave domu oca svojega.
22:24 O njega æe se vješati sva slava njegova doma oèinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuðe, od zdjelica do æupova.
22:25 U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - izvuæi æe se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit æe se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit æe se, jer je Jahve govorio.
