5:1 Zapjevat жu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na breћuljku rodnome.

5:2 Okopa ga, iskrиi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiћe i u nj tijesak metnu. Nadaљe se da жe uroditi groћрem, a on izrodi vinjagu.

5:3 Sad, ћitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeр' mene i vinograda mojega.

5:4 Љto joљ mogoh uиiniti za svoj vinograd a da nisam uиinio? Nadah se da жe uroditi groћрem, zaљto vinjagu izrodi?

5:5 No sad жu vam reжi љto жu uиiniti od svog vinograda: plot жu mu soriti da ga opustoљe, zidinu razvaliti da ga izgaze.

5:6 U pustoљ жu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draи i trnje sav zaraste; zabranit жu oblacima da daћde nad njime.

5:7 Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviиnosti, a eto vapaja.

5:8 Jao vama koji kuжu kuжi primiиete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.

5:9 Na uљi moje reиe Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge жe kuжe opustjeti, velike i lijepe, bit жe bez ћitelja.

5:10 Deset rali vinograda dat жe samo baиvicu, mjera sjemena dat жe samo mjericu."

5:11 Jao onima љto veж jutrom na uranku ћestokim se piжem zalijevaju i kasno noжu sjede vinom raspaljeni.

5:12 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

5:13 Stoga жe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odliиnici njegovi od gladi жe umirati, puk njegov od ћeрi жe gorjeti.

5:14 Da, Podzemlje жe razvaliti ћdrijelo, razjapit жe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliиnici mu i mnoљtvo sa svom grajom i veseljem!

5:15 Smrtnik жe nikom poniknuti, ponizit' se иovjek, oborit жe se pogled silnih.

5:16 Jahve nad Vojskama uzvisit жe se sudom, i Bog жe sveti otkrit' svetost svoju.

5:17 Jaganjci жe pasti kao na paљnjacima, a jarci жe brstiti po ruљevinama bogataљkim.

5:18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom uћadi i grijeh kolskim konopcem -

5:19 onima љto govore: "Neka pohiti, neka poteиe s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se pribliћi i zavrљi naum Sveca Izraelova da bismo znali!"

5:20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim иine, a slatko gorkim!

5:21 Jao onima koji su mudri u svojim oиima i pametni sami pred sobom!

5:22 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mijeљanju jakih piжa;

5:23 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraжuju pravdu!

5:24 Zato, kao љto plameni jezici proћdiru slamu i kao љto nestaje suha trava u plamenu, tako жe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciљe Zakon Jahve nad Vojskama i prezreљe rijeи Sveca Izraelova.

5:25 Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diћe ruku na nj i udari ga te se potresoљe gore: trupla njihova leћe k'o smeжe po ulicama, ali gnjev se njegov joљ ne smiri, ruka mu je sveрer podignuta.

5:26 On podiћe stijeg ratni narodu dalekom, zazviћdi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita.

5:27 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obuжi ne drijeљi remena.

5:28 Strijele su mu dobro zaљiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su toиkovi bojnih mu kola.

5:29 Rika mu je k'o u lava i riиe k'o lavovi mladi, reћi, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.

5:30 U dan onaj reћat жe na njega k'o љto more buиi. Pogledaљ li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaиna.