57:1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude poboћne, i nitko ne shvaжa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik

57:2 da bi uљao u mir. Tko god je pravim putem hodio poиiva na svom leћaju.

57:3 Pristupite sad, sinovi vraиarini, leglo preljubniиko i bludniиko!

57:4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod greљan i leglo laћljivo?

57:5 Vi koji se raspaljujete meрu hraљжem, pod svakim zelenim drvetom, ћrtvujuжi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

57:6 Dio je tvoj meрu oblucima potoиnim, oni, oni su baљtina tvoja. Njima izlijevaљ ljevanicu, njima prinosiљ darove! Zar da se time ja utjeљim?

57:7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si leћaj postavila i popela se onamo da prinosiљ ћrtvu klanicu.

57:8 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj leћaj raskrivaљ, penjeљ se na nj i љiriљ ga. Pogaрala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si viљe bludniиila s njima gledajuж' im muљku snagu.

57:9 S uljem za Molekom trиiљ, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.

57:10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo naљla te nisi sustala.

57:11 Koga si se uplaљila i pobojala da si se iznevjerila, da se viљe nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Љutio sam, zatvarao oиi, zato me se nisi bojala.

57:12 Ali жu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neжe koristiti.

57:13 Kad uzmeљ vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve жe ih vjetar raznijeti, vihor жe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baљtinit жe zemlju i zaposjest жe svetu goru moju.

57:14 Govorit жe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!

57:15 Jer ovako govori Viљnji i Uzviљeni, koji vjeиno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivaliљtu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaиenim i poniћenim, da oћivim duh smjernih, da oћivim srca skruљenih.

57:16 Jer neжu se prepirati dovijeka ni vjeиno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duљe љto sam ih stvorio.

57:17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrрen. Ali on okrenu za srcem svojim

57:18 i vidjeh putove njegove. Izlijeиit жu ga, voditi i utjeљit' one љto s njime tuguju -

57:19 stavit жu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja жu te izlijeиiti."

57:20 Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne moћe smiriti, valovi mu mulj i blato izmeжu.

57:21 "Nema mira greљnicima!" govori Bog moj.