57:1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaæa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik
57:2 da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio poèiva na svom ležaju.
57:3 Pristupite sad, sinovi vraèarini, leglo preljubnièko i bludnièko!
57:4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo?
57:5 Vi koji se raspaljujete meðu hrašæem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujuæi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!
57:6 Dio je tvoj meðu oblucima potoènim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim?
57:7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu.
57:8 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogaðala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludnièila s njima gledajuæ' im mušku snagu.
57:9 S uljem za Molekom trèiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.
57:10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala.
57:11 Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oèi, zato me se nisi bojala.
57:12 Ali æu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neæe koristiti.
57:13 Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve æe ih vjetar raznijeti, vihor æe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit æe zemlju i zaposjest æe svetu goru moju.
57:14 Govorit æe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!
57:15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vjeèno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaèenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.
57:16 Jer neæu se prepirati dovijeka ni vjeèno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.
57:17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrðen. Ali on okrenu za srcem svojim
57:18 i vidjeh putove njegove. Izlijeèit æu ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju -
57:19 stavit æu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja æu te izlijeèiti."
57:20 Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeæu.
