2:1 I doрe mi rijeи Jahvina:

2:2 "Idi i viиi u uљi Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privrћene, ljubavi tvoje vjereniиke: ti poрe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.

2:3 Izrael bijaљe Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeрaљe, bijaљe kaћnjen; zlo ga snaрe" - rijeи je Jahvina.

2:4 "Иujte rijeи Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.

2:5 Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naрoљe oci vaљi na meni te se udaljiљe od mene? Za ispraznoљжu poрoљe, te sami isprazni postadoљe.

2:6 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas voрaљe kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mraиnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?'

2:7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek љto uрoste, zemlju moju oskvrnuste i baљtinu moju u gnusobu pretvoriste.

2:8 Sveжenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaиi Zakona mene ne upoznaљe, pastiri otpadoљe od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iрahu za onima љto im pomoжi ne mogoљe.

2:9 Zato жu joљ parnicu voditi s vama - rijeи je Jahvina - i parbit жu se sa sinovima sinova vaљih.

2:10 Poрite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar poљljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda љto sliиno zbilo.

2:11 Je li koji narod mijenjao bogove - oni иak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one љto ne pomaћu!

2:12 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rijeи je Jahvina.

2:13 "Jer dva zla narod moj uиini: ostavi mene, Izvor vode ћive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane љto vode drћati ne mogu.

2:14 Je li Izrael rob il' sluga u kuжi roрen? Zaљto plijenom posta?

2:15 Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoљ pretvoriљe zemlju njegovu, gradove popaliљe, nema im ћitelja.

2:16 Иak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.

2:17 Nisi li to sam sebi uиinio otpavљi od Jahve, Boga svojega?

2:18 A sad, zaљto kreжeљ u Egipat da pijeљ vode iz Nila? Zaљto kreжeљ u Asiriju da pijeљ vode iz Rijeke?

2:19 Opaиina te tvoja kaћnjava, otpadniљtvo te tvoje osuрuje. Shvati i vidi kako je teљko i gorko љto ostavi Jahvu, Boga svojega, љto viљe nema straha mog u tebi" - rijeи je Gospoda Jahve nad Vojskama.

2:20 "Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze љto te vezahu i reиe: 'Neжu da robujem.' Pa ipak, na svakom poviљem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica.

2:21 A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!

2:22 Da se i luћinom opereљ, napravljenom od mnogo pepela, ostat жe mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rijeи je Jahve Gospoda.

2:23 "Kako samo moћeљ reжi: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trиala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj љto si uиinila. Deva brza љto krstari stazama svojim,

2:24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj poћudno daљжe, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traћi, neжe se umoriti, naжi жe je u mjesecu njezinu.

2:25 Иuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuљi. A ti kaћeљ: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima жu iжi.'

2:26 Kao љto se lupeћ zastidi kad ga uhvate, tako жe se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveжenici i proroci njihovi

2:27 koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leрa okreжu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomaћu: 'Ustani, spasi nas!'

2:28 Gdje su bogovi љto ih ti sam naиini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaљ, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima ћrtvenika.

2:29 Zaљto hoжete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rijeи je Jahvina.

2:30 "Zaludu sam udarao sinove vaљe: vi iz toga ne uzeste pouke: maиevi vaљi rastrgaљe vaљe proroke kao lav zatornik.

2:31 Kakva li ste roda? Иujte rijeи Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mraиna? Zaљto moj narod govori: 'Slobodu hoжemo, neжemo viљe k tebi!'

2:32 Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veж dana.

2:33 O, kako li dobro znaљ svoj put kad tragaљ za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla.

2:34 Иak su i ruke tvoje omaљжene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti жeљ odgovarati.

2:35 A govoriљ: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriљ: 'Nisam zgrijeљila.'

2:36 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipжani жe te posramiti kao љto te posramiљe Asirci.

2:37 I odavde жeљ morati otiжi s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaљ; ti neжeљ biti sretna s njima."