4:1 "Ako se, Izraele, ћeliљ vratiti - rijeи je Jahvina - k meni se vrati; ukloniљ li grozote svoje, viљe ne moraљ bjeћati od mene.

4:2 Ako se zakuneљ: 'Ћivoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi жe se blagoslivljati u tebi i tobom se diиiti."

4:3 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrиite sebi prljuљe, ne sijte po trnjacima.

4:4 Obreћite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer жe bijes moj buknuti kao vatra i gorjet жe, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opaиina љto ih poиiniste.

4:5 Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog љirom zemlje, viиite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrрene!'

4:6 Diћite znak prema Sionu! Bjeћite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreжu sa Sjevera, veliku propast.

4:7 Lav se podiћe iz иestara svoga, zatornik naroda izaрe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoљi: gradove жe tvoje razoriti, nestat жe im ћitelja.

4:8 Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, nariиite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoiљla.

4:9 U dan onaj - rijeи je Jahvina - klonut жe srce kralju i knezovima. Sveжenici жe se zapanjiti, proroci umuknuti.

4:10 I reжi жe: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teљko prevari kad reиe: 'Uћivat жete mir' a sad nam je maи pod grlom.'

4:11 U to жe se vrijeme reжi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruж vjetar s pustinjskih sipina puљe prema kжeri naroda moga; ali ne da hladi i da proиisti!

4:12 Doжi жe mi vjetar pun prijetnje, i ja жu im tada izreжi sud!

4:13 Gle: diћe se k'o oblaиine, kola mu sliиna vihoru, konji brћi od orlova. Jao nama! Propadosmo!

4:14 Operi opaиinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle жe se u grudima tvojim misli zloиinaиke gnijezditi?

4:15 Jer glas navijeљta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreжu.

4:16 Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;

4:17 poput иuvara poljskih okruћuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - rijeи je Jahvina.

4:18 Put tvoj i djela tvoja to ti uиiniљe. To je tvoja nesreжa! Kako je gorka, kako li pogaрa u srce!

4:19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Drљжe mi duљa! Ne mogu љutjeti, jer иujem glas roga, poklike bojne.

4:20 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su љatori iznenada opustoљeni, u tren oka sva skloniљta moja uniљtena.

4:21 Dokle жu gledati bojne znakove, sluљati pozive roga?

4:22 Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, niљta ne shvaжaju, mudri su tek za zlodjela, al' иiniti dobro ne umiju.

4:23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iљиezla.

4:24 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.

4:25 Gledam: evo иovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.

4:26 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve ћestinom gnjeva svoga.

4:27 Da, ovako govori Jahve: "Sva жe zemlja biti poharana, ja жu joj zadati posljednji udarac.

4:28 Na to жe se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neжu se raskajati, odluиih i neжu odustati.

4:29 Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bjeћe u љipraћje, penju se na hridi: svi su gradovi napuљteni: nigdje viљe ћive duљe.

4:30 A ti, opustoљena, љto жeљ uиiniti? Da se i grimizom zaodjeneљ, nakitom zlatnim ukrasiљ i oиi liиilom izraniљ, uzalud se uljepљavaљ! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traћe glavu tvoju.

4:31 Da, jauk kao u bolesnice иujem, vrisak kao u one љto prvi put raрa; иuj, to kжi sionska jeca i pruћa ruke: 'Jao meni! Duљa mi zamire pod udarcima ubojica!'