6:1 Bjeћite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreжa, propast velika.

6:2 Moћe li se Kжi sionska usporedit' s njeћnom tratinom?

6:3 K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeљe љatore, svaki pase na dijelu svome.

6:4 S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veиernje sjene duljaju!

6:5 Na noge! Navalimo usred noжi, razruљimo dvore njene!"

6:6 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laћi, u njemu je sve samo tlaиenje.

6:7 Kao љto iz studenca izvire voda, tako iz njega opaиina izvire. U njemu se иuje samo nasilje i pustoљenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.

6:8 Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duљa od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoљ, u zemlju nenastanjenu."

6:9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraиa pruћi ruke meрu иokote!"

6:10 Komu treba da govorim, koga da opomenem da me sasluљaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu иuti. Gle, rijeи Jahvina postade im porugom, nije im mila.

6:11 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu viљe izdrћati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladiжa. Sve жe ih obuzeti: muћa i ћenu, starca i иovjeka zrele dobi.

6:12 Njihove жe kuжe pripasti drugima, a tako i polja i ћene im. "Da, ispruћit жu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,

6:13 jer od najmanjega do najveжeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveжenika svi su varalice.

6:14 I olako lijeиe ranu naroda moga, viиuжi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

6:15 Nek' se postide љto gnusobu poиiniљe, no oni viљe ne znaju љto je stid, ne umiju se viљe crvenjeti. I zato жe popadati s onima љto padaju, sruљit жe se kad stanem kaћnjavati" - govori Jahve.

6:16 Ovako govori Jahve: "Stanite na negdaљnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poрite i naжi жete spokoj duљama svojim! Al' oni rekoљe: 'Ne idemo!'

6:17 I postavih im straћare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoљe: 'Neжemo paziti!'

6:18 Zato иujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!

6:19 Иuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne sluљahu rijeиi moje, Zakon moj odbaciљe.

6:20 Љto жe mi tamjan koji dolazi iz Љebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaљe mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaљe."

6:21 Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje жe se spotaжi, oci i djeca zajedno, poginut жe susjed zajedno s prijateljem."

6:22 Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diћe se s krajeva zemlje:

6:23 u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buиi kao more, jaљu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kжeri sionska.

6:24 Kad saznasmo novost, ruke nam klonuљe, strava nas obuze, bol kao porodilju.

6:25 Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maиevi duљmanski prijete, uћas sve uokolo.

6:26 Kжeri mog naroda, kostrijet pripaљi, pospi se pepelom, nariиi k'o za jedincem tuћaljku pregorku. Jer жe doжi nenadano na nas pustoљnik.

6:27 Postavih te za ispitivaиa naroda mojeg da spoznaљ i ispitaљ putove njegove.

6:28 Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveжu i mjed i ћeljezo, svi su pokvareni.

6:29 Mijeh sopжe da bi vatra proћdrla olovo, zalud se ljevaи trudi da ga rastopi: љljaka se ne da izluиiti."

6:30 "Srebro odbaиeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!