12:1 Job progovori i reиe:

12:2 "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama жe izumrijeti mudrost.

12:3 Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u иemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

12:4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh љto zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoиan!

12:5 Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog љto posrжe!

12:6 Dotle su na miru љatori pljaиkaљa, izazivaиi Boga ћive bezbriћno kao da Boga u љaci svojoj drћe!

12:7 Ali pitaj zvijeri, i pouиit жe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit жe ti.

12:8 Guљteri zemlje to жe ti protumaиit', ribe u moru ispripovjedit жe ti.

12:9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Boћja ruka uиinila?!

12:10 U ruci mu leћi ћivot svakog biжa i dah ћivotvorni svakog ljudskog tijela.

12:11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o љto kuљamo nepcem okus jela?

12:12 Sjedine mudrost donose иovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

12:13 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

12:14 Љto razgradi, sagradit neжe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaрa.

12:15 Ustavi li vodu, suљa nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

12:16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

12:17 On savjetnike liљava razbora, suce pametne udara bezumljem.

12:18 On otpasuje pojas kraljevima i uћetom im vezuje bokove.

12:19 On bosonoge tjera sveжenike i moguжnike sa vlasti obara.

12:20 On diћe rijeи iz usta rjeиitima i starcima pravo rasuрivanje.

12:21 On sasiplje prezir po plemiжima i junacima bedra raspasuje.

12:22 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

12:23 On diћe narod pa ga uniљtava, umnoћi ga a potom iskorijeni.

12:24 On zaluрuje vladare naroda te po bespuжu lutaju pustinjskom

12:25 i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuжi poput pijanaca.