15:1 Elifaz Temanac progovori tad i reиe:

15:2 "Zar љupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoиnim trbuh napuhuje?

15:3 Zar on sebe brani rijeиima ispraznim, besjedama koje niиem ne koriste?

15:4 Joљ viљe ti иiniљ: niљtiљ strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaљ.

15:5 Tvoje rijeиi krivicu tvoju odaju, posluћio si se jezikom lukavih,

15:6 vlastita te usta osuрuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoиe.

15:7 Zar si prvi иovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova doљao?

15:8 Zar si tajne Boћje ti prisluљkivao i mudrost иitavu za se prisvojio?

15:9 Љto ti znadeљ, a da i mi ne znamo, љto ti razumijeљ, a da to ne shvaжamo?

15:10 Ima meрu nama i sijedih i starih kojima je viљe ljeta no tvom ocu.

15:11 Zar su ti utjehe Boћje premalene i blage rijeиi upuжene tebi?

15:12 Љto te srce tvoje tako slijepo goni i љto tako divlje prevrжeљ oиima

15:13 kad proti Bogu jarost svoju okreжeљ, a iz usta takve rijeиi ti izlaze!

15:14 Љto je иovjek da bi иist mogao biti? Zar je itko roрen od ћene pravedan?

15:15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa иista nisu,

15:16 a kamoli to biжe gadno i buntovno, иovjek љto k'o vodu pije opaиinu!

15:17 Mene sad posluљaj, pouиit' te hoжu, љto god sam vidjeh, ispriиat' ti ћelim,

15:18 i ono љto nauиavahu mudraci ne tajeж' љto su primili od preрa

15:19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuрin nije nikada stupio.

15:20 Zlikovac se muиi cijelog svoga vijeka, nasilniku veж su ljeta odbrojena.

15:21 Krik strave svagda mu u uљima jeиi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

15:22 Ne nada se da жe izbjeжi tminama i znade dobro da je maиu namijenjen,

15:23 strvinaru da je kao plijen obeжan. On znade da mu se dan propasti bliћi.

15:24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

15:25 On je protiv Boga podizao ruku, usuрivao se prkosit' Svesilnom

15:26 Ohola je иela na njega srljao, iza љtita debela dobro zaklonjen.

15:27 Lice mu bijaљe obloћeno salom a bokovi pretilinom oteћali.

15:28 Razruљene je zaposjeo gradove i kuжiљta nastanio napuљtena. Sruљit жe se ono љto za sebe sazda;

15:29 cvasti mu neжe, veж rasuti se blago, sjena mu se neжe po zemlji љiriti.

15:30 On se tami viљe izmaknuti neжe, oprћit жe oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat жe ga.

15:31 U taљtinu svoju neka se ne uzda, jer жe mu ispraznost biti svom nagradom.

15:32 Prije vremena жe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neжe zazelenjet'.

15:33 Kao loza, grozd жe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit жe cvatove.

15:34 Da, bezboћniиko je jalovo koljeno, i vatra proћdire љator podmitljivca.

15:35 Koji zlom zanesu, raрaju nesreжu i prijevaru nose u utrobi svojoj."