29:1 Job nastavi svoju besjedu i reиe:

29:2 "O, da mi je proљle proћivjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,

29:3 kad mi je nad glavom njegov sjao ћiћak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

29:4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaљe,

29:5 kada uz mene joљ bijaљe Svesilni i moji me okruћivahu djeиaci,

29:6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuиaљe mi kamen!

29:7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

29:8 vidjevљi me, sklanjali bi se mladiжi, starci bi ustavљi stojeжi ostali.

29:9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

29:10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

29:11 Tko god me sluљao, blaћenim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.

29:12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoжi.

29:13 Na meni bjeљe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraжah.

29:14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaљtem i povezom.

29:15 Bjeh oиi slijepcu i bjeh noge bogalju,

29:16 otac ubogima, zastupnik strancima.

29:17 Krљio sam zube иovjeku opaku, plijen sam иupao iz njegovih иeljusti.

29:18 Govorah: 'U svom жu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proћivjevљi dane.'

29:19 Korijenje se moje sve do vode pruћa, na granama mojim odmara se rosa.

29:20 Pomlaрivat жe se svagda slava moja i luk жe mi se obnavljati u ruci.'

29:21 Sluљali su ћeljno љto жu im kazati i љutjeli da od mene savjet иuju.

29:22 Na rijeиi mi ne bi niљta dometali i besjede su mi daћdile po njima.

29:23 Za mnom ћudjeli su oni k'o za kiљom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

29:24 Osmijeh moj bijaљe njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

29:25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meрu svojim kad je иetama kao onaj koji tjeљi ojaрene.