3:1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

3:2 poиe svoju besjedu i reиe:

3:3 "O, ne bilo dana kad sam se rodio i noжi љto javi: 'Zaиeo se djeиak!'

3:4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunиeva ne svijetlila mu viљe!

3:5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrиine dnevne stravom ga morile!

3:6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

3:7 A noж ona bila ћalosna dovijeka, ne иulo se u njoj radosno klicanje!

3:8 Prokleli je oni љtono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

3:9 Pomrиale zvijezde njezina svanuжa, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeрa ne gledala nigda!

3:10 Љto mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oиiju!

3:11 Љto nisam mrtav od krila materina, љto ne izdahnuh izlazeж' iz utrobe?

3:12 Иemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

3:13 U miru bih vjeиnom poиivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uћivao

3:14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

3:15 ili s knezovima, zlatom bogatima, љto su kuжe svoje srebrom napunili.

3:16 Ne bih bio - k'o nedonoљиe zakopano, k'o novoroрenиe љto svjetla ne vidje.

3:17 Zlikovci se viљe ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poиinka.

3:18 Suћnjeve na miru tamo ostavljaju: ne sluљaju viљe poviku straћara.

3:19 Malen ondje leћi zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

3:20 Иemu darovati svjetlo nesretniku i ћivot ljudima zagorиene duљe

3:21 koji smrt iљtu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

3:22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreжe kad bi grob svoj naљli.

3:23 Љto жe to иovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zaprijeиio?

3:24 Zato videж' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.

3:25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, иega god se bojah.

3:26 Pokoja ni mira meni viљe nema, u mukama mojim nikad mi poиinka."