32:1 Ona tri иovjeka prestadoљe Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.

32:2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato љto je sebe drћao pravednim pred Bogom;

32:3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu viљe naљli niљta љto bi odgovorili te su tako Boga osudili.

32:4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je љutio, jer su oni bili stariji od njega.

32:5 Ali kad vidje da ona tri иovjeka nisu viљe imala odgovora u ustima, planu od srdћbe.

32:6 I progovorivљi, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reиe: "Po godinama svojim joљ mlad sam ja, a u duboku vi ste uљli starost; bojaћljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.

32:7 Miљljah u sebi: 'Govorit жe starost, mnoge godine pokazat жe mudrost.'

32:8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim иini иovjeka.

32:9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uиi.

32:10 Zato vas molim, posluљajte mene da vam i ja znanje svoje izloћim.

32:11 S paћnjom sam vaљe besjede pratio i razloge sam vaљe sasluљao dok ste traћili љto жete kazati.

32:12 Na vama moja sva bijaљe paћnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko rijeи opovrgne.

32:13 Nemojte reжi: 'Na mudrost smo naiљli! Bog жe ga pobit jer иovjek ne moћe.'

32:14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neжu vaљim rijeиima.

32:15 Poraћeni, otpovrgnut ne mogu, rijeиi zapeљe u grlu njihovu.

32:16 Иekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoљe, ni rijeи viљe da kaћu!

32:17 Na meni je da progovorim sada, znanje жu svoje i ja izloћiti.

32:18 Rijeиi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

32:19 Gle, nutrina mi je k'o moљt zatvoren, k'o nova жe se raspuжi mjeљina.

32:20 Da mi odlane, govorit жu stoga, otvorit жu usne i odvratit' vama.

32:21 Nijednoj strani priklonit se neжu niti laskat ja namjeravam kome.

32:22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.