37:1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoиiti hoжe.

37:2 Иujte, иujte gromor glasa njegova, tutnjavu љto mu iz usta izlazi.

37:3 Gle, munja lijeжe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

37:4 iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veliиajnim. Munje mu lete, nitko ih ne prijeиi, tek љto mu je glas jednom odjeknuo.

37:5 Da, Bog gromori glasom veliиajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

37:6 Kad snijegu kaћe: 'Zasnijeћi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuљtite silno!'

37:7 svakom иovjeku zapeиati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

37:8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se љжuжure leћaju.

37:9 S juћne se strane podiћe oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

37:10 Veж led od daha Boћjega nastaje i vodena se kruti povrљina.

37:11 I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

37:12 kruћe posvuda po volji njegovoj, љto im naloћi, to жe izvrљiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

37:13 Љalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrрem obdari.

37:14 Posluљaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Boћja иudesna.

37:15 Znaљ li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog puљta?

37:16 Znaљ li o иem vise gore oblaci? Иudesna to su znanja savrљenog.

37:17 Kako ti gore od ћege haljine u juћnom vjetru kad zemlja obamre?

37:18 Zar si nebesa s njim ti razapeo, иvrsta poput ogledala livenog?

37:19 DУe naputi me љto da mu kaћemo: zbog tmine se ne snalazimo viљe.

37:20 Zar жeљ mu reжi: 'Hoжu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

37:21 Tko, dakle, moћe u svjetlost gledati na nebesima љto se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?

37:22 Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veliиanstvom straљnim Bog se odjenu!

37:23 Da, Svesilnog doseжi ne moћemo, neizmjeran je u moжi i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlaиi.

37:24 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"