5:1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu:
5:2 Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu!
5:3 Èujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.
5:4 Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli.
5:5 Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov!
5:6 U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo.
5:7 Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu.
5:8 Tuðe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za èetrdeset tisuæa u Izraelu!
5:9 Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreæe! Blagoslivljajte Jahvu!
5:10 Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeæi, i vi koji hodite putovima, pjevajte,
5:11 uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroèinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siðe na vrata.
5:12 Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Baraèe, vodi u roblje porobljivaèe svoje, sine Abinoamov!
5:13 Tad siðe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaèki.
5:14 Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže meðu èete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednièki.
5:15 Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali poðe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.
5:16 Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.
5:17 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim laðama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?
5:18 Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.
5:19 Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobiše.
5:20 Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri.
5:21 Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi èvrsto, moja dušo!
5:22 Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!
5:23 "Proklinjite Meroz," Anðeo æe Jahvin, "proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoæ pritekli, u pomoæ Jahvi s junacima."
5:24 Blagoslovljena meðu ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, meðu ženama šatora nek' je slavljena!
5:25 On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake.
5:26 Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za èekiæem kovaèkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooèicu.
5:27 Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta.
5:28 Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jÓada: "Dugo mu se kola ne vraæaju: što im je zapreg tako spor?"
5:29 Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:
5:30 "Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!"
5:31 Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna èetrdeset godina.
