4:1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.

4:2 Sinovi sionski, nekoж cijenjeni kao najиiљжe zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonиarevih!

4:3 Иak i љakali pruћaju dojke i doje mladunиad, ali kжeri naroda moga postaљe okrutne kao nojevi u pustinji.

4:4 Jezik dojenиeta za nepce se lijepi od ћeрi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruћi.

4:5 Oni љto se nekoж sladiљe biranim jelima ginu po ulicama; nekoж noљeni u grimizu, sada se valjaju po buniљtu.

4:6 Veжi bijaљe zloиin Kжeri naroda moga od grijeha Sodome, љto u tren oka bi razorena, a niиija se ruka ne diћe na nju.

4:7 Njeni mladiжi bijahu nekoж иiљжi od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.

4:8 Sad im je obraz crnji od иaрe, ne prepoznaju se viљe na ulici. Koћa im se lijepi za kosti, suha kao drvo.

4:9 Kako su sretni oni љto ih maи probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.

4:10 Ћene, tako njeћne, kuhaљe djecu svoju, njima se hraniљe za propasti Kжeri naroda moga.

4:11 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdћbu svoju, na Sionu raspirio poћar љto saћiћe i same temelje njegove.

4:12 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovniљtvo zemlje da жe ugnjetaи i neprijatelj uжi na vrata jeruzalemska -

4:13 zbog grijeha svojih prorokДa, zbog bezakonja sveжenikДa koji usred grada prolijevahu krv pravednikДa!

4:14 K'o slijepi teturahu ulicama, omaљteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeжe njihove.

4:15 "Natrag, neиisti!" - viиu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoљe poganima, al' ne smjedoљe ondje ostati.

4:16 Rasprљilo ih lice Jahvino, on ih viљe nije gledao. Ne poљtuju viљe sveжenikДa, ne saћaljuju staraca.

4:17 Veж nam oиi iљиiljeљe iљиekujuжi pomoж, ali uzalud; s kula naљih zureж' u daljinu oиekivasmo narod koji nas ne moћe spasiti.

4:18 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliћi nam se kraj, navrљili nam se dani, naљ konac dolazi.

4:19 Naљi gonitelji bijahu brћi od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji doиekivahu u zasjedi.

4:20 Naљ ћivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj ћivjet жemo meрu narodima."

4:21 Raduj se i veseli se, Kжeri edomska, ti koja ћiviљ u zemlji Usu: doжi жe i do tebe иaљa, opit жeљ se i razgoliti.

4:22 Tvoj grijeh je iskupljen, Kжeri sionska, neжe te viљe u izgnanstvo voditi. Kaznit жe opaиinu tvoju, Kжeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.