1:1 Kad veж mnogi poduzeљe sastaviti izvjeљжe o dogaрajima koji se ispuniљe meрu nama -

1:2 kako nam to predadoљe oni koji od poиetka bijahu oиevici i sluge Rijeиi -

1:3 poљto sam sve, od poиetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati

1:4 da se tako osvjedoиiљ o pouzdanosti svega u иemu si pouиen.

1:5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaљe neki sveжenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Ћena mu bijaљe od kжeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.

1:6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: ћivjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

1:7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaљe nerotkinja, a oboje veж poodmakle dobi.

1:8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveжeniиku sluћbu pred Bogom,

1:9 ћdrijebom ga zapade po bogosluћnom obiиaju da uрe u Svetiљte Gospodnje i prinese kad.

1:10 Za vrijeme kaрenice sve je ono mnoљtvo naroda vani molilo.

1:11 A njemu se ukaza anрeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga ћrtvenika.

1:12 Ugledavљi ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.

1:13 No anрeo mu reиe: "Ne boj se, Zaharija! Usliљana ti je molitva: ћena жe ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut жeљ mu ime Ivan.

1:14 Bit жe ti radost i veselje i roрenje жe njegovo mnoge obradovati.

1:15 Bit жe doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog piжa neжe piti. Duha Svetoga bit жe pun veж od majиine utrobe.

1:16 Mnoge жe sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.

1:17 Iжi жe pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."

1:18 Nato Zaharija reиe anрelu: "Po иemu жu ja to razaznati. Ta star sam i ћena mi poodmakle dobi."

1:19 Anрeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

1:20 I evo, buduжi da nisi povjerovao mojim rijeиima, koje жe se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet жeљ i neжeљ moжi govoriti do dana dok se to ne zbude."

1:21 Narod je iљиekivao Zahariju i иudio se љto se toliko zadrћao u Svetiљtu.

1:22 Kad je napokon izaљao, nije im mogao niљta reжi pa zakljuиiљe da je u Svetiљtu imao viрenje. Nastojao im se doduљe izraziti znakovima, ali osta nijem.

1:23 Kad se navrљiљe dani njegove sluћbe, otiрe kuжi.

1:24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova ћena. Krila se pet mjeseci govoreжi:

1:25 "Evo, to mi je uиinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu meрu ljudima."

1:26 U љestome mjesecu posla Bog anрela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret

1:27 k djevici zaruиenoj s muћem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

1:28 Anрeo uрe k njoj i reиe: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"

1:29 Na tu se rijeи ona smete i stade razmiљljati kakav bi to bio pozdrav.

1:30 No anрeo joj reиe: "Ne boj se, Marijo! Ta naљla si milost u Boga.

1:31 Evo, zaиet жeљ i roditi sina i nadjenut жeљ mu ime Isus.

1:32 On жe biti velik i zvat жe se Sin Sveviљnjega. Njemu жe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,

1:33 i kraljevat жe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neжe biti kraja."

1:34 Nato жe Marija anрelu: "Kako жe to biti kad ja muћa ne poznajem?"

1:35 Anрeo joj odgovori: "Duh Sveti siжi жe na te i sila жe te Sveviљnjega osjeniti. Zato жe to иedo i biti sveto, Sin Boћji.

1:36 A evo tvoje roрakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaиe sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veж љesti mjesec.

1:37 Ta Bogu niљta nije nemoguжe!"

1:38 Nato Marija reиe: "Evo sluћbenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeиi!" I anрeo otiрe od nje.

1:39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

1:40 Uрe u Zaharijinu kuжu i pozdravi Elizabetu.

1:41 Иim Elizabeta zaиu Marijin pozdrav, zaigra joj иedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga

1:42 i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meрu ћenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

1:43 Ta otkuda meni da mi doрe majka Gospodina mojega?

1:44 Gledaj samo! Tek љto mi do uљiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti иedo u utrobi.

1:45 Blaћena ti љto povjerova da жe se ispuniti љto ti je reиeno od Gospodina!"

1:46 Tada Marija reиe: "Veliиa duљa moja Gospodina,

1:47 klikжe duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

1:48 љto pogleda na neznatnost sluћbenice svoje: odsad жe me, evo, svi naraљtaji zvati blaћenom.

1:49 Jer velika mi djela uиini Svesilni, sveto je ime njegovo!

1:50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima љto se njega boje.

1:51 Iskaza snagu miљice svoje, rasprљi oholice umiљljene.

1:52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

1:53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

1:54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeжa ocima naљim:

1:55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."

1:56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuжi.

1:57 Elizabeti se meрutim navrљilo vrijeme da rodi. I porodi sina.

1:58 Kad su njezini susjedi i roрaci иuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

1:59 Osmoga se dana okupe da obreћu djeиaka. Htjedoљe ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,

1:60 no mati se njegova usprotivi: "Nipoљto, nego zvat жe se Ivan!"

1:61 Rekoљe joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."

1:62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom ћeli prozvati.

1:63 On zaiska ploиicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaиude,

1:64 a njemu se umah otvoriљe usta i jezik te progovori blagoslivljajuжi Boga.

1:65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglaљavali svi ti dogaрaji.

1:66 I koji su god иuli, razmiљljahu o tome pitajuжi se: "Љto li жe biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaљe s njime.

1:67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: љto pohodi i otkupi narod svoj!

1:69 Podiћe nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

1:70 kao љto obeжa na usta svetih proroka svojih odvijeka:

1:71 spasiti nas od neprijatelja naљih i od ruke sviju koji nas mrze;

1:72 iskazati dobrotu ocima naљim i sjetiti se svetog Saveza svojega,

1:73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu naљemu: da жe nam dati

1:74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluћimo bez straha

1:75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

1:76 A ti, dijete, prorok жeљ se Sveviљnjega zvati jer жeљ iжi pred Gospodinom da mu pripraviљ putove,

1:77 da pruћiљ spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuљtenju grijeha njihovih,

1:78 darom premilosrdnog srca Boga naљega po kojem жe nas pohoditi Mlado sunce s visine

1:79 da obasja one љto sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naљe na put mira."

1:80 Djeиak je meрutim rastao i duhom jaиao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.