4:1 I poиe opet pouиavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uрe u laрu i sjede na moru, a sve ono mnoљtvo bijaљe uz more, na kopnu.

4:2 Pouиavao ih je u prispodobama mnogoиemu. Govorio im u pouci:

4:3 "Posluљajte! Gle, iziрe sijaи sijati.

4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doрoљe ptice i pozobaљe ga.

4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaљe dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaљe duboke zemlje.

4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaљe korijenja, osuљi se.

4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguљi ga te ploda ne donese.

4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoћi, te donese: jedno tridesetostruko, jedno љezdesetostruko, jedno stostruko."

4:9 I doda: "Tko ima uљi da иuje, neka иuje!"

4:10 Kad bijaљe nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.

4:11 I govoraљe im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Boћjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

4:12 da gledaju, gledaju - i ne vide, sluљaju, sluљaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

4:13 I kaћe im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako жete onda razumjeti prispodobe uopжe?

4:14 Sijaи sije Rijeи.

4:15 Oni uz put, gdje je Rijeи posijana, jesu oni kojima, netom иuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeи u njih posijanu.

4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad иuju Rijeи, odmah je s radoљжu prime,

4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeиi, odmah se sablazne.

4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji posluљaju Rijeи,

4:19 ali nadoљle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale poћude uguљe Rijeи te ona ostane bez ploda.

4:20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji иuju i prime Rijeи te urode: tridesetostruko, љezdesetostruko, stostruko.

4:21 I govoraљe im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeжnjak?

4:22 Ta niљta nije zastrto, osim zato da se oиituje; i niљta skriveno, osim zato da doрe na vidjelo!

4:23 Ima li tko uљi da иuje, neka иuje."

4:24 I govoraљe im: "Pazite љto sluљate. Mjerom kojom mjerite mjerit жe vam se. I nadodat жe vam se.

4:25 Doista, onomu tko ima dat жe se, a onomu tko nema oduzet жe se i ono љto ima."

4:26 I govoraљe im: "Kraljevstvo je Boћje kao kad иovjek baci sjeme u zemlju.

4:27 Spavao on ili bdio, noжu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;

4:28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.

4:29 A иim plod dopusti, brћe se on laжa srpa jer eto ћetve."

4:30 I govoraљe: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?

4:31 Kao kad se goruљiиino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,

4:32 jednoж posijano, naraste i postane veжe od svega povrжa pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

4:33 Mnogim takvim prispodobama navjeљжivaљe im Rijeи, kako veж mogahu sluљati.

4:34 Bez prispodobe im ne govoraљe, a nasamo bi svojim uиenicima sve razjaљnjavao.

4:35 Uveиer istoga dana kaћe im: "Prijeрimo prijeko!"

4:36 Oni otpuste mnoљtvo i povezu Isusa kako veж bijaљe u laрi. A pratile su ga i druge laрe.

4:37 Najednom nasta ћestoka oluja, na laрu navale valovi te su je veж gotovo napunili.

4:38 A on na krmi spavaљe na uzglavku. Probude ga i kaћu mu: "Uиitelju! Zar ne mariљ љto ginemo?"

4:39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reиe moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.

4:40 Tada im reиe: "Љto ste bojaћljivi? Kako nemate vjere?"

4:41 Oni se silno prestraљiљe pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"