2:1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tuћan.

2:2 Tada mi kralj reиe: "Љto ti je tuћno lice? Nisi li moћda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaљih

2:3 i rekoh kralju: "Neka uvijek ћivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tuћno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?"

2:4 Kralj me upita: "Љto, dakle, ћeliљ?" Zazvah Boga nebeskoga

2:5 i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim."

2:6 Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada жeљ se vratiti?" Poљto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.

2:7 Joљ rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;

2:8 i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve љume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrрi Hrama, za gradski bedem i za kuжu u kojoj жu se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaљe nada mnom.

2:9 I doрoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom иasnike i konjanike.

2:10 Kad to иu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko љto je doљao иovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.

2:11 Stigavљi u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.

2:12 Zatim ustah noжu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivљi љto mi je Bog moj nadahnuo da uиinim za Jeruzalem; a nisam imao druge ћivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.

2:13 Iziрoh, dakle, noжu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetliљnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.

2:14 Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam naљao prolaza za ћivotinju na kojoj sam jahao.

2:15 Uspeo sam se zato noжu uz Potok, i dalje razgledajuжi zid, i ponovo sam uљao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,

2:16 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otiљao i љto sam uиinio. Sve do sada nisam niљta rekao Ћidovima: ni sveжenicima, ni velikaљima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.

2:17 Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruљevinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da viљe ne budemo izloћeni ruglu."

2:18 I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopжih im i rijeиi koje mi kralj bijaљe rekao. "Ustanimo", povikaљe oni, "i gradimo!" I ukrijepiљe im se ruke na dobro djelo.

2:19 Na te vijesti poиeљe nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Geљem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Љto radite ovdje? Hoжete li se pobuniti protiv kralja?"

2:20 Ali im ja odgovorih ovim rijeиima: "Nebeski жe nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."