6:1 Sine moj, kad jamиiљ bliћnjemu svojem i daљ svoju ruku drugome,

6:2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeиima svojih usta;

6:3 uиini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bliћnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeжi bliћnjega svoga.

6:4 Ne daj sna svojim oиima ni drijema svojim vjeрama;

6:5 otmi se kao gazela iz mreћe i kao ptica iz ruku ptiиaru.

6:6 Idi k mravu, lijenиino, promatraj njegove pute i budi mudar:

6:7 on nema voрe, nadzornika, ni nadstojnika,

6:8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba ћetve.

6:9 A ti, dokle жeљ, lijenиino, spavati? Kad жeљ se diжi oda sna svoga?

6:10 Joљ malo odspavaj, joљ malo odrijemaj, joљ malo podvij ruke za poиinak

6:11 i doжi жe tvoje siromaљtvo kao skitaи i tvoja oskudica kao oruћanik.

6:12 Nevaljalac i opak иovjek hodi s laћljivim ustima;

6:13 namiguje oиima, lupka nogama, pokazuje prstima;

6:14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameжe svaрe.

6:15 Zato жe mu iznenada doжi propast, i uиas жe se slomiti i neжe mu biti lijeka.

6:16 Љest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biжu:

6:17 ohole oиi, laћljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

6:18 srce koje smiљlja greљne misli, noge koje hitaju na zlo,

6:19 laћan svjedok koji љiri laћi, i иovjek koji zameжe svaрe meрu braжom.

6:20 Sine moj, иuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.

6:21 Priveћi ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;

6:22 da te vode kada hodiљ, da te иuvaju kada spavaљ i da te razgovaraju kad se probudiљ.

6:23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su ћivota;

6:24 da te иuvaju od zle ћene, od laskava jezika tuрinke.

6:25 Ne poћeli u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,

6:26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni ћivot.

6:27 Moћe li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeжa ne upali?

6:28 Moћe li tko hoditi po ћivom ugljevlju a svojih nogu da ne oћeћe?

6:29 Tako biva onomu tko ide k ћeni svoga bliћnjega: neжe ostati bez kazne tko god se nje dotakne.

6:30 Ne sramote li lupeћa sve ako je krao da gladan utoli glad:

6:31 uhvaжen, on sedmerostruko vraжa i plaжa svim imanjem kuжe svoje.

6:32 Nerazuman je, dakle, tko se upuљta s preljubnicom; duљu svoju gubi koji tako иini.

6:33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briљe.

6:34 Jer bijesna je ljubomornost u muћa: on ne zna za milost u osvetni dan;

6:35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.