139:1 Zborovoрi. Davidov. Jahve, proniиeљ me svega i poznajeљ,

139:2 ti znaљ kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veж misli moje poznajeљ.

139:3 Hodam li ili leћim, sve ti vidiљ, znani su ti svi moji putovi.

139:4 Rijeи mi joљ nije na jezik doљla, a ti, Jahve, sve veж znadeљ.

139:5 S leрa i s lica ti me obuhvaжaљ, na mene si ruku svoju stavio.

139:6 Znanje to odveж mi je иudesno, previsoko da bih ga dokuиio.

139:7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

139:8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

139:9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

139:10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja drћala.

139:11 Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noж umjesto svjetla okruћi!" -

139:12 ni tmina tebi neжe biti tamna: noж sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

139:13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majиinu.

139:14 Hvala ti љto sam stvoren tako иudesno, љto su djela tvoja predivna. Duљu moju do dna si poznavao,

139:15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

139:16 Oиi tvoje veж tada gledahu djela moja, sve veж bjeљe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreрeni dok joљ ne bjeљe ni jednoga.

139:17 Kako su mi, Boћe, naumi tvoji nedokuиivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

139:18 Da ih brojim? Viљe ih je nego pijeska! Doрem li im do kraja, ti mi preostajeљ!

139:19 De, istrijebi, Boћe, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

139:20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se diћu tvoji duљmani.

139:21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

139:22 Mrћnjom dubokom ja ih mrzim i drћim ih svojim neprijateljima.

139:23 Pronikni me svega, Boћe, srce mi upoznaj, iskuљaj me i upoznaj misli moje:

139:24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjeиnim!