4:1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijaљnji glas, љto ga ono zaиuh kao glas trublje љto govoraљe sa mnom, reиe: "Uziрi ovamo i pokazat жu ti љto se ima dogoditi nakon ovoga!"

4:2 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaљe na nebu i na prijestolje Netko sjede.

4:3 Taj љto sjede bijaљe nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga sliиna smaragdu.

4:4 Uokolo prijestolja dvadeset i иetiri prijestolja, a na prijestolja sjedoљe dvadeset i иetiri starjeљine, obuиene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi.

4:5 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Boћjih,

4:6 a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, иetiri biжa, sprijeda i straga puna oиiju:

4:7 prvo biжe sliиno lavu, drugo biжe sliиno juncu, treжe biжe s licem kao иovjeиjim, иetvrto biжe sliиno leteжem orlu.

4:8 Ta su иetiri biжa - u svakoga po љest krila - sve naokolo i iznutra puna oиiju. Bez predaha dan i noж govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaљe i koji jest i koji dolazi!"

4:9 I kad god biжa dadu slavu i иast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Ћivomu u vijeke vjekova,

4:10 dvadeset i иetiri starjeљine padnu niиice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Ћivomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreжi:

4:11 "Dostojan si, Gospodine, Boћe naљ, primiti slavu i иast i moж! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"