1:1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan èovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.
1:2 Taj se èovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraæani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše.
1:3 Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.
1:4 Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina.
1:5 Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.
1:6 Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je èula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha.
1:7 Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu.
1:8 Noemi tada reèe svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni.
1:9 Neka vam Jahve udijeli da obje naðete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plaè.
1:10 I rekoše joj: "Ne! Mi æemo s tobom, tvome narodu."
1:11 Ali im reèe Noemi: "Vratite se natrag, kæeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar æu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?
1:12 Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noæas i da rodim sinove' -
1:13 zar biste mogle èekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kæeri moje, tuga bi moja bila veæa od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me."
1:14 One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.
1:15 Noemi joj reèe: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"
1:16 A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit æu se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
1:17 Gdje ti umreš, umrijet æu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat æe i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe."
1:18 Videæi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraæati.
1:19 Tako su zajedno išle dok ne doðoše u Betlehem. A kad doðoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene.
1:20 A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorèinom ispunio!
1:21 Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraæa bez igdje ièega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoèi protiv mene i Svemoguæi me u tugu zavi?"
1:22 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je poèela žetva jeèma.
