6:1 Proroиki sinovi rekoљe Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.
6:2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i naиinimo sebi ondje prebivaliљte." On odgovori: "Idite."
6:3 Jedan od njih reиe mu: "Udostoj se poжi sa svojim slugama." On odgovori: "Hoжu."
6:4 I poрe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeљe sjeжi drva.
6:5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I joљ je bila posuрena!"
6:6 A иovjek Boћji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijeиe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uиini da sjekira ispliva.
6:7 I reиe: "Izvadi je!" I иovjek pruћi ruku te je uze.
6:8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim иasnicima i rekao: "Podignite љatore na tom mjestu."
6:9 Ali Elizej poruиi izraelskom kralju: "Иuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili."
6:10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao иovjek Boћji. On je upozoravao i kralj se иuvao; a bilo je to viљe puta.
6:11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje иasnike te ih upita: "Neжete li mi reжi tko od naљih drћi s kraljem Izraelovim?"
6:12 Jedan od иasnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeиi koje kazujeљ u svojoj spavaonici."
6:13 On reиe: "Idite i pogledajte gdje je, pa жu veж poslati da ga uhvate." I javiљe mu: "Eno ga u Dotanu."
6:14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake иete. Oni stigoљe noжu i opkoliљe grad.
6:15 Ujutro, ustavљi, иovjek Boћji iziрe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reиe: "Ah, gospodaru moj, љto nam je иiniti?"
6:16 A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima viљe s nama nego s njima."
6:17 I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oиi da vidi!" I Jahve otvori oиi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!
6:18 Kad su Aramejci siљli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoжom ove ljude!" I na rijeи Elizejevu udari ih sljepoжom.
6:19 Elizej im reиe: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poрite za mnom, ja жu vas odvesti иovjeku koga traћite." Ali ih odvede u Samariju.
6:20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej reиe: "Jahve, otvori ovima oиi da progledaju." Jahve im otvori oиi i oni vidjeљe da su usred Samarije!
6:21 Kad ih vidje kralj Izraela, reиe Elizeju: "Treba li ih poubijati, oиe moj?"
6:22 A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar жeљ ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maиem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru."
6:23 Kralj im priredi veliku gozbu. Poљto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiљe se svome gospodaru. I tako aramejski pljaиkaљi nisu viљe zalazili na izraelsko tlo.
6:24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzaрe i opkoli Samariju.
6:25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareжa glava stajala osamdeset љekela srebra, a иetvrt kaba golubinje neиisti pet љekela srebra.
6:26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu ћena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!"
6:27 On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako жu ti ja pomoжi? Neиim s gumna ili iz tijeska?"
6:28 Joљ joj kralj reиe: "Љto ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je ћena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra жemo pojesti moga!'
6:29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."
6:30 Kada je kralj иuo rijeиi te ћene, razdrije na sebi haljine. I kad je iљao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.
6:31 I reиe tada kralj: "Neka mi Bog uиini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Љafatova, ostane danas na njegovim ramenima!"
6:32 Elizej sjedio u svojoj kuжi i starjeљine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reиe starjeљinama, prije nego љto je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvniиki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne иuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?"
6:33 Dok im je joљ govorio, kralj stupi preda nj i reиe mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Љto da joљ oиekujem od Jahve?"
|