7:1 Elizej reиe tada: "Иuj rijeи Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra жe u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga braљna za љekel, a dvije mjere jeиmenog braљna za љekel.'"

7:2 Dvorjanik, o иiju se ruku kralj oslanjao, odgovori иovjeku Boћjemu: "I kad bi Jahve naиinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet жeљ svojim oиima, ali neжeљ jesti."

7:3 A pred gradskim vratima bijahu иetiri gubavca; rekoљe oni jedan drugome: "Zaљto stojimo ovdje i oиekujemo smrt?

7:4 Ako odluиimo uжi u grad, glad je u gradu te жemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet жemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeрimo u aramejski tabor: ako nas ostave na ћivotu, ћivjet жemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet жemo!"

7:5 U sumraиje, ustavљi, krenuљe odande u aramejski tabor. Stigoљe do ruba tabora, i gle - ondje nikoga!

7:6 Jer je Jahve uиinio te se u taboru aramejskom иula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meрu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas."

7:7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje љatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaљe. Pobjegli su da iznesu ћivu glavu.

7:8 Kad su gubavci, dakle, doљli do ruba tabora, uvukoљe se u jedan љator. Poљto su se najeli i napili, uzeљe odande srebro, zlato i haljine pa odoљe da ih sakriju. Vratiљe se onda pa uрoљe u drugi љator: uzeљe plijen iz njega te odoљe i sakriљe ga.

7:9 Rekoљe tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Danaљnji je dan pun dobrih vijesti, a mi љutimo. Ako doиekamo jutro, bit жemo krivi. Zato poрimo! Javimo dvoru novost."

7:10 I vratiљe se, pozvaљe gradsku straћu i javiљe: "Otiљli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje иovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a љatori ostavljeni kakvi jesu."

7:11 Straћari viknuљe i dojaviљe u unutraљnjost dvora.

7:12 Kralj ustade noжu i reиe svojim иasnicima: "Ja жu vam objasniti љto su nam uиinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, iziљli su iz tabora i sakrili se u polju, misleжi: veж жe oni iziжi iz grada, a mi жemo ih ћive pohvatati i uжi u grad."

7:13 A jedan izmeрu njegovih иasnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima жe biti kao sa svim mnoљtvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Poљaljimo ih pa жemo vidjeti."

7:14 I uzeљe dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreжi: "Idite, izvidite!"

7:15 Iљli su za njima do Jordana; put bijaљe sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiљe i obavijestiљe kralja.

7:16 I narod iziрe i uze pljaиkati aramejski tabor: i bijaљe mjera finoga braљna za љekel, a dvije mjere jeиmenoga za jedan љekel, prema rijeиi Jahvinoj.

7:17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o иiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeиi љto ju je rekao Boћji иovjek kad mu kralj bijaљe doљao.

7:18 Dogodilo se kako je иovjek Boћji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit жe dvije mjere jeиmenoga braљna za љekel i mjera finoga braљna za љekel."

7:19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naиini i okna na nebu, bi li moglo biti љto kaћeљ?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet жeљ svojim oиima, ali neжeљ jesti."

7:20 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.