49:1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam kažem što æe vas snaæi u kasnije vrijeme:
49:2 Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela!
49:3 Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš,
49:4 no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.
49:5 Šimun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja.
49:6 Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.
49:7 Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspršiti.
49:8 Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi æe se klanjat.
49:9 Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?
49:10 Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi pokoriti.
49:11 Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od grožða.
49:12 Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.
49:13 Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima, uz bok njegov Sidon æe ležati.
49:14 Jisakar je košèat magarac polegao meðu ogradama.
49:15 Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade.
49:16 Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.
49:17 Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što æe konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti.
49:18 U spas tvoj se, Jahve, uzdam!
49:19 Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti.
49:20 U Ašera bit æe hrane, poslastica za kraljeve.
49:21 Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.
49:22 Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida.
49:23 Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali.
49:24 Ali luk mu èvrst ostaje, mišice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,
49:25 Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!
49:26 Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vjeènih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe posveæenog!
49:27 Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen dijeli."
49:28 Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom.
49:29 Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,
49:30 u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.
49:31 Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.
49:32 Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."
49:33 Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.
