50:1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.
50:2 Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela.
50:3 Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali.
50:4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo:
50:5 Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda æu se vratiti."
50:6 Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo."
50:7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;
50:8 sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.
50:9 S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
50:10 Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i sveèano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.
50:11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
50:12 Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac:
50:13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.
50:14 Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braæa i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.
50:15 Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?"
50:16 Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:
50:17 'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè.
50:18 Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"
50:19 Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga!
50:20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uèini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu.
50:21 Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeèima.
50:22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Poživje Josip stotinu i deset godina.
50:23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.
50:24 Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu."
50:25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"
50:26 Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.
