30:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove rijeèi koje ti govorim.
30:3 Jer evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - i promijenit æu udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit æu ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim."
30:4 Evo rijeèi što ih Jahve reèe o Izraelu i o Judeji:
30:5 Ovako govori Jahve: "Èujem krik užasa: strava je to, a ne mir.
30:6 Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izoblièena i problijedjela?
30:7 Jao, jer velik je dan ovaj, slièna mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' æe se izbaviti iz nje.
30:8 Onoga dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - slomit æu jaram na njihovu vratu i lance æu njihove raskinuti. Više neæe služiti tuðinu,
30:9 veæ æe služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga æu im podiæi.
30:10 Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjeti i nitko ga neæe plašiti - rijeè je Jahvina -
30:11 jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti; al' æu te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."
30:12 Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.
30:13 Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.
30:14 Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.
30:15 Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizljeèiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uèinih.
30:16 Al' i oni što te žderu bit æe prožderani, u ropstvo æe svi dušmani tvoji; pljaèkaši tvoji bit æe opljaèkani, i koji te plijeniše bit æe oplijenjeni.
30:17 [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja æu te iscijeliti, rane ti zalijeèiti" - rijeè je Jahvina.
30:18 Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit æu udes šatora Jakovljevih, smilovat æu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit æe opet grad sazidan, i dvori æe stajati na starome mjestu.
30:19 Iz njih æe se èuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit æu ih i više im se neæe smanjiti broj, ugled æu im dati i više ih neæe prezirati.
30:20 Sinovi njihovi bit æe mi kao nekoæ, zajednica njina preda mnom æe èvrsto stajati, a kaznit æu sve njihove ugnjetaèe.
30:21 Glavar njihov iz njih æe niknuti, vladar njihov isred njih æe izaæi. Pustit æu ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - rijeè je Jahvina.
30:22 "I vi æete biti moj narod, a ja vaš Bog.
30:23 Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožnièke.
30:24 Jahvin se gnjev neæe stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.
