10:1 Kad mi je duљi ћivot omrznuo, nek' mi tuћaljka poteиe slobodno, zborit жu u gorиini duљe svoje.

10:2 Reжu жu Bogu: Nemoj me osudit! Kaћi mi zaљto se na me obaraљ.

10:3 TУa љto od toga imaљ da me tlaиiљ, da djelo ruku svojih zabacujeљ, da pomaћeљ namjerama opakih?

10:4 Jesu li u tebe oиi tjelesne? Zar ti vidiљ kao љto иovjek vidi?

10:5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

10:6 Zbog иega krivnju moju istraћujeљ i grijehe moje hoжeљ razotkriti,

10:7 kad znadeљ dobro da sam neduћan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

10:8 Tvoje me ruke sazdaљe, stvoriљe, zaљto da me sada opet raљиiniљ!

10:9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah жeљ me ponovo vratiti.

10:10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uиinio da se k'o sir zgruљam?

10:11 Koћom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i ћilama.

10:12 S miloљжu si mi ћivot darovao, briћljivo si nad mojim bdio dahom.

10:13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:

10:14 da paziљ budno hoжu li zgrijeљiti i da mi grijeh ne proрe nekaћnjeno.

10:15 Ako sam greљan, onda teљko meni, ako li sam prav, glavu ne smijem diжi - shrvan sramotom, nesreжom napojen!

10:16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniљ, snagu svoju okuљavaљ na meni,

10:17 optuћbe nove na mene podiћeљ, jaroљжu veжom na mene usplamtiљ i sa svjeћim se иetama obaraљ.

10:18 Iz utrobe љto si me izvukao? O, љto ne umrijeh: vidjeli me ne bi,

10:19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.

10:20 Mog su ћivota dani tako kratki! Pusti me da se joљ malo veselim

10:21 prije nego жu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,

10:22 u zemlju tmine guste i meteћa, gdje je svjetlost sliиna noжi najcrnjoj."